perle
njegova se ljubav
u svaku najmanju poru zavlaci
poput dima, poput vode
a on kad ode
kao perle od biserne kise
vise posvuda okacene, kapljice ljubavi
i pozivaju na blagoslovljenu cutnju.. shhh, tiho.. tise..
 |
Otvori blog |  |
...
njegova se ljubav
u svaku najmanju poru zavlaci
poput dima, poput vode
a on kad ode
kao perle od biserne kise
vise posvuda okacene, kapljice ljubavi
i pozivaju na blagoslovljenu cutnju.. shhh, tiho.. tise..
hej dodji
evo ti ovo srce
rasiri ga crvenog, drhtavog, zakucaj na tarabuku
pa udaraj po njoj, tvojim mekanim toplim dlanovima
poznat ces mi glas, voljeni .. poznat ces po zvuku
u ljepotu pretvori.. oslobodi bez krvi.. urazumi me u snovima
znam
padat ce slane suze, otrovne,.. dok se dusa ne umiri
al' ne zali voljeni, budi lahke ruke, neka ti nije zao
u kamen zakovanu ovu bol, ponijet ce na krilima leptiri
jer ja
prizivam zivot ! u meni je obala, za okean ljubavi koji si dao..
nisam mu nikada rekla
stihovima svojim davno me kupio
bljesak ispod neba mog, plamen svijece je bio.
i nije mi smetala njegova sreca
ceznja moja za tugom, bila je jaca i veca.
violine ton slusati htio nije
i da doci ce Dan, u kom ce se istresti vreca
prepuna njeznih rijeci, poljubaca, dodira
na druge sto je pozudno trosio
i da molit ce
isto kao i ja, za mrvu Vremena u Carstvu bez nemira
molit da se rasprsi
poput oblaka srebrna, tamnim dubinama Svemira.
trazio je let bez krila
taj let, od kog mu niko ne bijase drazi
a ja
ja koja ga voljeh, pa pustih druge da trazi
tako bih se rado vratila
i umjesto istine, ponijela, stare kofere prepune lazi.
ponekad, kad ponestane mi snage
zagledam se u tihu noc
dok magla sjene pronosi..
pred oci dodju kosti razasute, drage
i srce, medj' njima dok je tuklo
upitam se
sta je to ? masku sto je svuklo ?
pa me svezanu, carsijom provodi..
neko je puhnuo u Rog ! iznenada.. iznenada
ja ostavljena dzelatima, sama.. na Mizanu samo Nada..
o, kako uzavrele Duse, pozeljet cu posljednji Ezan
da pozurim i padnem nicice u prasinu
da se pokajem, ljubavi odreknem
za Oprost zamolim.. samo da dobijem jos jedan jedini Dan..
mnogo je onih sa kojima se lijepo prica,
a tako malo onih sa kojima se ljepse suti..
sjecam se
uspravno pred San svoj kad je stala
moja Dusa i ja
al' pred ocima njegovim, na koljena pala
pokosena
poput sjemena, u zemlju plodnu kad se skrije..
Kapi su nam ostale jos od Vremena
odlazim.. tamo gdje Srce kao Izvor vrije..
odlazim u Susret Dusama krvi moje
ako ti zafalim
potrazi me
medj' paucinom,.. bosonoge mladosti svoje..
kad strah pokuca na vrata trosna
i pocne lagano da nas grize i mrvi
ne plasi se
spasit ce se onaj ko se nije Vjencao
ko je svilenim rukama plivao, kroz more od krvi..
za ljubav ako pitas ?
pa, prosula se kao polen i rasprsila u nase prasnjave zivote
ozivjet cemo voljeni,
vjeruj mi, Mir je Vjecan i prepun dobrote
pozuri
prije no usahnu sva mora.. ucini, da umremo od ljepote...
** Bila je prva u nizu naivnih djevojčica s kojim sam se poigravao od onog trenutka kad sam shvatio da mogu. Pošto je bila prva, posebna – nazvao sam je prvom ljubavi. Život me odveo u neki drugi grad, a prvu ljubav sam ostavio među onim mislima koje rijetko kad padnu na pamet...
Kad sam se jednog dana vratio, sreo sam dobro poznate tamnozelene oči, pogled ispod najdražih obrva. Odmah sam je prepoznao. Moja prva ljubav više nije bila klinka, a ni naivna djevojčica kako sam je na početku nazvao.
Barem sudeći po onom šta mi je odgovorila kad sam je pitao da li me se sjeća.
Rekla je:
"Naravno. Ti si onaj što je svoju priliku imao... I propustio." **